Pitanje br. 19794
Definicija pojma pripovijetka.
PRIPOVIJETKA
Naziv za proznu vrstu koja je dužinom između novele i romana. U istom se značenju rabi i naziv "pripovijest", a ponekad i "priča". Pripovijetku kao književnu vrstu teško je odrediti, jer "srednja dužina" može uključivati kako postupke karakteristične za novelu u nešto proširenom obliku, tako i postupke romana "sažete" na manji obim. Teoretičari zbog toga često drže kako se proza može podijeliti jedino na novelu i roman, pri čemu su mogući i razni prijelazni oblici poput produžene novele ili kratkog romana, ali nema mjesta za posebnu vrstu pripovijetke. Ipak, u književnoj se praksi do te mjere ustalio naziv, pa i svojevrsni prijelazni oblik, da ga čitatelji na neki način prepoznaju. Opće su osobine takve vrste nešto duža pripovijedna obrada koja omogućuje nekoliko likova, nešto razvijeniju fabulu, te opise i dijaloge koji usporavaju novelističku napetost slijeda od zapleta prema raspletu, a za razliku od romana nije moguć razvoj usporednih fabula te integracija nekih relativno samostalnih književnih oblika u cjelinu. Tako se načelno izbjegavaju epizode sa samostalnim značenjem, a novelistička struktura narušava se obično produženom ekspozicijom i pripovijedanjem koje nije ograničeno samo na jedan, nego obuhvaća najčešće neki splet događaja. Prijelaz prema kratkom romanu uglavnom je prepoznatljiv manje prema samoj dužini, a više prema obuhvatu likova i najčešće ubrzanom nizanju događaja.
Citat iz: Milivoj Solar. Književni leksikon : pisci - djela - pojmovi. Zagreb: Matica hrvatska, 2007. Str. 298.