Najveće je djelo Ivana Belostenca dvojezično-dvoknjižni rječnik Gazophylacium, seu latino-illyiricorum onomatum aerarium (Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi; druga knjiga rječnika ima naslov Gazophylacium illyrico-latinum), a djelo je ostalo nedovršeno. Sastoji se od dva dijela - prvi je latinsko-hrvatski i sadrži oko 40.000 latinskih natuknica s mnogo više hrvatskih objašnjenja, a drugi, hrvatsko-latinski ima oko 25.000 riječi. Prva knjiga tj. latinsko-hrvatski rječnik ima 1.288 stranica, dok je hrvatsko-latinski rječnik kao druga knjiga imao 650 stranica i to je jedan od najvećih hrvatskih rječnika s oko 2.000 stranica. Izim po bogatstvu riječi Gazofilacij je važan i po tronarječnoj kajkavsko - čakavsko - štokavskoj jezičnoj koncepciji karakterističnoj za pripadnike Ozaljskog književnog kruga na starohrvatskom Frankopanskom standardu. Rječnik su dovršili i za tisak priredili pavlini Jerolim Orlović i Andrija Mužar, a objavljen je u Zagrebu 1740. Najviše popisanih riječi potječe iz Hrvatskog Zagorja, Istre, Dalmacije i Slavonije tj. iz svih glavnih hrvatskih područja.

O Belostenčevu životu donedavna nije bilo mnogo podataka pa se dugo smatralo da mu je godina rođenja 1595, a danas se drži da je rođen oko Božića 1593. (ili u god. 1594.). O njegovom je životu najviše pisao mađarski slavist Laszlo Hadrovics iz anala pavlinskoga reda i ine arhivske građe. Nema dostupnih podataka iz njegova djetinjstva, a završio je gimnaziju u Lepoglavi. Prvi sigurni podatak iz života je za god. 1616, kada u Lepoglavi ulazi u Pavlinski red. Nakon novicijata školovanje nastavlja od 1618. na jezuitskom kolegiju u Beču gdje studira filozofiju. Nakon 3 god. ide u Rim na Collegium Germanicum gdje studira teologiju. Po povratku u Lepoglavu služi prvu misu 1624, a 1627. postaje predstojnikom lepoglavskog samostana i iste godine prior u pavlinskom samostanu u Sveticama kraj Ozlja. Služio je još u Svetoj Heleni kod Lepoglave, u Čakovcu, Istri i Crikvenici. 1663. se povlači u samostan Lepoglava, gdje ostaje do smrti. Tu je služio zlatnu misu 1674. i nakon toga umro 1675. Autor je najznačajnijeg djela 18. st. u Hrvatskoj, latinsko-hrvatskog rječnika: „Gazophylacium seu Latino-Illyrcum onomatum aerarium“ (Zagreb 1740.).